Jedini pingvini u Africi suočeni su s nesigurnom budućnošću

Dok ptice ranije poznate pod nazivom „magareći pingvini“ muku muče s pronalaskom hrane, Južnoafrička Republika razmišlja o uvođenju zabrane komercijalnog ribolova u blizini njihovih otočnih kolonija kako bi im na taj način olakšala preživljavanje.

Afrički pingvin ugroženiji je od bijelog nosoroga i prijeti mu izumiranje za samo 15 godina. Plaža Seaforth tek je jedno od nekoliko lokaliteta za razmnožavanje pingvina duž otprilike dva kilometra zaštićene južnoafričke obale na kojoj se nalazi kolonija afričkih pingvina Simon’s Town i uključuje poznatu plažu Boulders. Riječ je o jedinoj koloniji afričkih pingvina u kojoj je broj jedinki prilično stabilan, dok njihov broj u ostalim otočnim kolonijama duž južnoafričke obale bilježi zabrinjavajući pad.

CAPE TOWN, JAR – Krasno je srpanjsko jutro i bučna skupina afričkih pingvina zauzeta je dramom koja prati njihovo razmnožavanje na sunčanoj plaži Foxy u zaljevu False u blizini grada Cape Town. Na desnoj strani pozornice par pingvina sramežljivo izmjenjuje nježnosti dok im se kljunovi otvaraju i zatvaraju brzo poput frizerskih škara. Nedaleko od njih jedan drugi par dovršava gradnju svojeg plitkog gnijezda dodavanjem komadića algi koje je more izbacilo na obalu i koji su suhi kao sušena govedina. Istovremeno, dvoje budućih roditelja ljubomorno čuvaju svoje jaje, dok obližnje mlado glasno zahtijeva svoj doručak. Na drugoj strani stoji štrkljasti tinejdžer, koji je visok poput svojih roditelja, no njegovo plavosivo paperje podsjetnik je na činjenicu da taj mladac još uvijek nije posve spreman uskočiti u hladni Atlantski ocean i krenuti u potragu za hranom.

Katrin Ludynia, voditeljica istraživanja neprofitne Južnoafričke zaklade za očuvanje obalnih ptica, promatra sve to s obližnje promatračnice i najednom uočava da nešto nije u redu. Usamljena odrasla jedinka pingvina leži potrbuške i neobično je mirna. Jedna joj je noga ispružena prema natrag i čini se ukočena.

Potrebno je tek nekoliko minuta da se mjesni rendžer prikrade skupini i u mrežu ulovi ozlijeđenog pingvina. Ptici je oko noge čvrsto omotan ribarski najlon. „Urezao se u kožu gotovo do kosti“, objašnjava Ludynia nakon što je pregledala upaljenu ranu.

Ozljeda je dovoljno ozbiljna da zahtijeva pomoć veterinara. Životinja je stoga prebačena na drugi kraj grada, u rehabilitacijski centar zaklade, gdje se pridružila desetinama drugih pingvina—mladih koji su se izlegli iz spašenih jaja, napuštenih mladih pingvina i ozlijeđenih odraslih jedinki—koji se tamo dohranjuju ili rehabilitiraju. „Nadamo se da će osoblje uspjeti zatvoriti ranu nakon što presijeku i uklone najlon. Inače će morati amputirati pingvinovu nogu“, kaže Ludynia. „Neke ptice mogu preživjeti i s batrljkom.“ Ako se pingvin oporavi, bit će vraćen u koloniju na plaži Foxy.

Lijevo: Plaža Foxy dio je pingvinske kolonije Simon’s Town. Neobično je to što je plaža jedno od tek nekoliko lokaliteta za razmnožavanje pingvina na kopnu. Posjetitelji mogu izbliza vidjeti pingvine zahvaljujući izgrađenim šetnicama ili im prići odlaskom na jednu od plaža. Turizam koji se temelji na pingvinima godišnje donosi oko 21 milijun američkih dolara, a većina tih novaca stiže iz inozemstva.

Desno: U nastojanju da snime selfieje, što je djelomično potaknuto i trendom na društvenim mrežama pod heštegom #penguinbeach (pingvinska plaža), turisti ponekada prilaze pticama na udaljenost kraću od preporučena tri metra. No voditelji kolonije ističu kako ih mogućnost da bi posjetitelji mogli poremetiti uspješno razmnožavanje pingvina zabrinjava manje od kolapsa populacija srdela, koje za pingvine predstavljaju glavni izvor hrane. Kolonija Simon’s Town nalazi se u zaštićenom zaljevu, u kojemu nije dozvoljen komercijalni ribolov. Stoga je to jedina kolonija u kojoj se pingvini ne moraju natjecati za plijen s ribarskim brodicama. No globalno bi zatopljenje moglo utjecati na njihove zalihe hrane čak i na tom mjestu.

Dječaci uživaju u jednodnevnom izletu na plažu Seaforth u prosincu 2019. godine. Nakon pada u broju posjetitelja koji je uzrokovala pandemija bolesti COVID-19, rendžeri koji se brinu za koloniju primijetili su promjenu u ponašanju pingvina: neki su pingvini bili znatno opušteniji po povratku na plažu nakon svakodnevne potrage za hranom, dok su drugi počeli stizati natrag sve ranije svakog popodneva. Istovremeno, međutim, nije uočena značajnija promjena u stopi uspješnosti razmnožavanja tijekom 2020. godine.

Afrički su pingvini ugroženi, što objašnjava zašto konzervatori prirode čine sve kako bi spasili baš svaku pticu—da bi osnažili sve manju gensku zalihu vrste. Tijekom posljednja tri desetljeća broj pingvina u južnoafričkim vodama pao je za 73 posto, s otprilike 42 500 rasplodnih parova 1991. godine na 10 400 parova 2021. godine. Nastavi li taj broj padati, jedini pingvin endemičan za afrički kontinent mogao bi biti istrijebljen u divljini za 15 godina. Gubitak izvora hrane glavni je razlog za lošu situaciju u kojoj se pingvini nalaze, i uglavnom je rezultat pretjeranog izlova ribe, ali i činjenice da promjene u visini temperatura zraka i mora utječu na dostupnost srdela. (Doznajte zbog čega su u opasnosti i pingvini na Antarktici.)

Ranije su afrički pingvini sjajno napredovali na otocima koji se protežu od otoka Hollams Bird Island uz namibijsku obalu, oko najjužnije točke kontinenta, sve do zaljeva Algoa.

Voditelji kolonije ograničili su pristup određenim dijelovima kolonije Simon’s Town, poput jednog dijela plaže Seaforth koji je u potpunosti ograđen. Špica turističke sezone poklapa se s godišnjim mitarenjem pingvina, ljetnim događanjem tijekom kojega ptice ne mogu tražiti hranu i po nekoliko tjedana, što ih čini podložnijima stresu.

Mjesta na kojima pingvini polažu jaja na kopnu, na plažama Foxy i Boulders (potonja je od plaže Foxy udaljena tek četiristo metara i predstavlja jednu od glavnih turističkih atrakcija), odupiru se trendu. Dio su veće kolonije Simon’s Town koja se pruža duž otprilike dva kilometra zaštićene obale. U posljednjih se pet godina populacija pingvina u toj koloniji održala na oko tisuću rasplodnih parova.

Na preporuku konzervatora prirode južnoafrička ministrica okoliša Barbara Creecy razmatra uvođenje zabrane ribolova plivaricom srdelarom na području od gotovo 20 kilometara koje okružuje šest glavnih kolonija u kojima obitava 88 posto svih južnoafričkih pingvina (otoci Dassen, Robben, Stony Point, Dyer, St. Croix i Bird Island).

Afrički pingvini najradije se gnijezde na otocima uz obalu. Ti su otoci ranije bili prekriveni debelim naslagama gvana, što ih je činilo stabilnim i zaštićenim gnjezdištima. No s vremenom je s većine otoka odneseno to „bijelo zlato“, nekada vrlo popularno gnojivo, što je pingvine prisililo da potraže druge lokalitete za razmnožavanje. Prvi je rasplodni par u Simon’s Town stigao 1985. godine, a njihov je broj odonda znatno narastao, baš kao i turistički potencijal područja.

Ribolov plivaricom srdelarom uključuje vađenje jata riba iz mora uz pomoć velike okružujuće mreže. Lov male pelagijske ribe—uglavnom srdela i inćuna—predstavlja važan izvor zarade za neke Južnoafrikance. No o tim istim ribama ovise i pingvini.

U prošlosti su napori upravljanja populacijama pingvina bili prilagođeni specifičnim lokalitetima (praćenje gnjezdišta i izvlačenje ugroženih jaja ili ptića, kao i spašavanje ozlijeđenih odraslih jedinki). Prihvati li se plan o uvođenju zaštitnog područja od 20 kilometara, bit će to prvi puta da je na polju upravljanja pingvinima u obzir uzeto zdravlje šireg ekosustava. Srdele prelaze velike udaljenosti duž obale no ako se jata presele u područja u kojima je zabranjen ribolov, roditelji pingvina koji su u potrazi za hranom imat će takoreći pravo prvenstva kada je riječ o lovu na ribe.

Precizna torpeda

Na kopnu afrički pingvini djeluju poput karikatura: teturaju uokolo i glasaju se kao pravi magarci, zbog čega su dobili nadimak „magareći pingvini“. No čim uskoče u more kako bi lovili srdele i inćune, pretvaraju se u precizna torpeda: zahvaljujući svojim snažnim krilima koje koriste kao peraje, kroz vodu plivaju velikom brzinom, dok im stopala s plivaćim kožicama omogućuju da s lakoćom prate svoj plijen. (Doznajte zašto su pingvini tako pametni.)

Volonteri se spremaju pustiti dohranjene ptiće i rehabilitirane odrasle jedinke u prirodni rezervat Stony Point, zaštićeno morsko područje 40 kilometara od kolonije Simon’s Town. Rendžeri pažljivo prate kolonije pingvina i, gdje god je to moguće, spašavaju napuštena jaja i ptiće, ali i ozlijeđene odrasle pingvine. Južnoafrička zaklada za očuvanje obalnih ptica dohranjuje ili rehabilitira ptice prije negoli ih vrati natrag u njihovo prirodno stanište.

Stokovi srdela doživjeli su kolaps. Godine 2019. ministarstvo ribarstva zabranilo je komercijalni lov na srdele na jednu sezonu no prošle je godine riblji fond i dalje bio prilično osiromašen.

Pingvini imaju poteškoća pronaći dovoljno hrane i zbog golemih promjena u moru. Globalno zatopljenje mijenja smjer kretanja vjetra i uzlazna morska strujanja, zbog čega se ribe mrijeste izvan uobičajenih područja, a pingvini ih ne uspijevaju pronaći tako jednostavno kao prije. Rezultati nedavnog satelitskog praćenja pingvina u potrazi za hranom ukazuju na to da te ptice i dalje slijede uobičajene tragove u okolišu i tako odlaze do zapadne obale južne Afrike koja više nije bogata ribom.

Volonteri se spremaju pustiti dohranjene ptiće i rehabilitirane odrasle jedinke u prirodni rezervat Stony Point, zaštićeno morsko područje 40 kilometara od kolonije Simon’s Town. Rendžeri pažljivo prate kolonije pingvina i, gdje god je to moguće, spašavaju napuštena jaja i ptiće, ali i ozlijeđene odrasle pingvine. Južnoafrička zaklada za očuvanje obalnih ptica dohranjuje ili rehabilitira ptice prije negoli ih vrati natrag u njihovo prirodno stanište.

U kolovozu su rendžeri u suradnji s južnoafričkom ustanovom za upravljanje parkovima SANParks i Južnoafričkom zakladom za očuvanje obalnih ptica spasili gotovo stotinu izgladnjelih ptića s otoka Bird Island—jedne od najistočnijih kolonija u zaljevu Algoa koja je od kolonije Simon’s Town udaljena otprilike 725 kilometara—i prebacili ih u obližnji rehabilitacijski centar kako bi ih dohranili. (Posjetite rehabilitacijski centar za afričke pingvine zahvaljujući ovom virtualnom obilasku od 360 stupnjeva.)

Prema podacima iz popisa provedenoga 2021. godine, populacija pingvina u zaljevu Algoa zabilježila je pad broja jedinki za otprilike trećinu, i to samo u protekle dvije godine. Dođe li do tako drastičnog pada i u ostatku regije, afrički pingvin doći će na popis kritično ugroženih vrsta međunarodne udruge za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava IUCN. Na to nas upozorava izvješće nastalo u suradnji vlasti, neprofitnih organizacija i sveučilišnih znanstvenika koji se bave istraživanjem mora i oceana.

Konzervatori ustanove SANParks i Južnoafričke zaklade za očuvanje obalnih ptica ističu kako je nedavno spašavanje izgladnjelih ptića kapske blune i kapskog vranca u zaljevu Algoa još jedan u nizu vjesnika kolapsa šireg ekosustava zbog opadanja stoka srdela.

Stokovi srdela doživjeli su kolaps. Godine 2019. ministarstvo ribarstva zabranilo je komercijalni lov na srdele na jednu sezonu no prošle je godine riblji fond i dalje bio prilično osiromašen.

Pingvini imaju poteškoća pronaći dovoljno hrane i zbog golemih promjena u moru. Globalno zatopljenje mijenja smjer kretanja vjetra i uzlazna morska strujanja, zbog čega se ribe mrijeste izvan uobičajenih područja, a pingvini ih ne uspijevaju pronaći tako jednostavno kao prije. Rezultati nedavnog satelitskog praćenja pingvina u potrazi za hranom ukazuju na to da te ptice i dalje slijede uobičajene tragove u okolišu i tako odlaze do zapadne obale južne Afrike koja više nije bogata ribom.

Lijevo: Plaža Foxy dio je pingvinske kolonije Simon’s Town. Neobično je to što je plaža jedno od tek nekoliko lokaliteta za razmnožavanje pingvina na kopnu. Posjetitelji mogu izbliza vidjeti pingvine zahvaljujući izgrađenim šetnicama ili im prići odlaskom na jednu od plaža. Turizam koji se temelji na pingvinima godišnje donosi oko 21 milijun američkih dolara, a većina tih novaca stiže iz inozemstva.

Desno: U nastojanju da snime selfieje, što je djelomično potaknuto i trendom na društvenim mrežama pod heštegom #penguinbeach (pingvinska plaža), turisti ponekada prilaze pticama na udaljenost kraću od preporučena tri metra. No voditelji kolonije ističu kako ih mogućnost da bi posjetitelji mogli poremetiti uspješno razmnožavanje pingvina zabrinjava manje od kolapsa populacija srdela, koje za pingvine predstavljaju glavni izvor hrane. Kolonija Simon’s Town nalazi se u zaštićenom zaljevu, u kojemu nije dozvoljen komercijalni ribolov. Stoga je to jedina kolonija u kojoj se pingvini ne moraju natjecati za plijen s ribarskim brodicama. No globalno bi zatopljenje moglo utjecati na njihove zalihe hrane čak i na tom mjestu.

Kolonija pingvina drugačija od svih ostalih

Pingvini su tek nedavno uspostavili koloniju Simon’s Town. Godine 1985. nekoliko je rasplodnih parova stiglo u to područje i ukopalo svoja gnijezda u pijesak i ispod obližnjeg grmlja. Njihova populacija odonda je porasla i stabilizirala se. U zaljevu False zabranjen je komercijalni lov pelagijske ribe plivaricom pa se pingvini ne moraju natjecati za srdele i inćune s ribarskom industrijom.

Kolonija Simon’s Town neobična je i zbog svoje blizine gradskoj sredini. Posjetitelji vrlo lako mogu pristupiti gnjezdištima ili korištenjem tamošnjih šetnica ili odlaskom na plaže. Stoga je to jedno od rijetkih mjesta gdje ljudi mogu izbliza promatrati pingvine.

Ludynia nije previše zabrinuta utjecajem ljudske znatiželje na stabilnost spomenute populacije. Pingvini su se navikli na ljude, a oni hrabriji čak se gnijezde u obližnjim vrtovima ili vrlo blizu postojećih šetnica. „Ptice u gradiću Simon’s Town prilično su se naviknule na ljude“, ističe Ludynia. „Na temelju iskustava iz drugih kolonija znamo da će se plahije ptice ili ptice koje je lako uznemiriti preseliti u područja s manje meteža. Budući da se Simon’s Town može pohvaliti različitim staništima, smatram kako su ptice za sebe odabrale pravi lokalitet.“

Tijekom pandemije bolesti COVID-19 vodič, aktivist i spisatelj Jon Monsoon prebacio je svoje obilaske pingvina na internet. To virtualno iskustvo uključuje pričanje priča, dijeljenje činjenica o pingvinima, kviz i tečaj izrade umjetnina nadahnutih pingvinima. Čak i nakon ukidanja restriktivnih mjera i povratka turizma na nekadašnje razine, njegovi su mu internetski obilasci donijeli polovicu klijenata u listopadu 2021. godine.

Neke od plaža bilježe snažan turistički promet, posebice tijekom osjetljive sezone mitarenja koja se poklapa sa špicom ljetne sezone i čestim odlascima na plažu. Iako se većina turista drži podalje od ptica, Alison Kock, morska biologinja iz ustanove SANParks, kaže kako posjetitelji radi selfieja ponekada prilaze pticama na udaljenost kraću od preporučena tri metra. „Neki ljudi ne poštuju preporuke i pokušavaju se što više približiti pticama ili ih dodirnuti“, pojašnjava Kock. „Od posjetitelja tražimo da se odmaknu od bilo koje jedinke pingvina koja pokaže znakove nelagode.“

Pa ipak, takva ometanja nemaju veliki značaj. Čak i nedavni neobični incident, tijekom kojeg su ubodi pčela usmrtili 63 pingvina, neće „utjecati na opću populaciju na isti način kao i neke ključne prijetnje, posebice otežana dostupnost hrane. Većina naših napora mora biti usmjerena upravo na te druge prijetnje“, istaknula je Laurent Waller, ekologinja Južnoafričke zaklade za očuvanje obalnih ptica.

Neki od pingvina iz kolonije Simon’s Town toliko su se naviknuli na ljude da se gnijezde u njihovim vrtovima i čak ulaze u njihove domove. Nekoliko obližnjih pansiona odlučilo je zaraditi na tome i koriste prisustvo pingvina u svom oglašavanju. Voditelji kolonije upozoravaju da takvo ponašanje pingvina vodi do toga da ptice prelaze ceste, susreću se s kućnim ljubimcima i stradavaju u sudarima s vozilima. Rendžeri pomažu u uklanjanju ptica iz rezidencijalnih područja.

Očekuje se kako bi klimatske promjene mogle rezultirati ekstremnim vremenskim prilikama, a olujni udari i velike vrućine mogle bi i najpredanije roditelje pingvine otjerati iz njihovih gnijezda. Naime, plitka gnijezda na plaži izložena su na milost i nemilost suncu i vrućini, velikim valovima i strvinarima poput galebova.

U jesen 2002. godine, primjerice, proljetna se plima dogodila istodobno kada i snažna oluja čiji su udari razorili gnijezda na plaži Foxy. Istraživač iz Odjela za ptičju demografiju Sveučilišta u Cape Townu sljedeći je dan posjetio plažu i pronašao gomilu potopljenih gnijezda. Jaja je odnijela plima, a uokolo su ležale lešine ptića koji su se utopili ili su uginuli od pothlađenosti.

Trenutno se eksperimentira s razvojem trajnijih umjetnih gnijezda koji bi trebali povećati stopu uspješnosti razmnožavanja ptica u koloniji Simon’s Town. Konzervatori prirode istovremeno puštaju rehabilitirane ptice u prirodni rezervat De Hoop, zaštićeno morsko područje na južnoj obali u blizini rta Agulhas, u nadi da će pingvini baš tamo uspostaviti svoju novu koloniju.

U međuvremenu je David Roberts, veterinar zaklade za očuvanje morskih ptica, uspio ukloniti najlon s noge pingvina pronađenoga na plaži Foxy. Prema njegovim riječima najlon se urezao u kožu gotovo do kosti. Da je rana bila koji dan starija, bili bi prisiljeni eutanazirati pticu—amputacija tako visoko na nozi onemogućila bi preživljavanje pingvina u divljini.

Tjedan dana kasnije pingvin se odgegao iz rehabilitacijskog kaveza u bazen kako bi se na sat ili dva družio s pripadnicima svoje vrste, što je vježba koju je potrebno svakodnevno provoditi. Na taj će mu način udovi ostati snažni, a perje nepromočivo, što će omogućiti njegov povratak na plažu Foxy već sljedećeg proljeća.