Predstavljamo žiri -
Davor Petričić

Ispred objektiva, i kamera i foto aparata, Davora Petričića koji ove godine žirira kategoriju „Ljudi“ našli su se najrazličitiji ljudi – najbolji sportaši svijeta, najprezreniji političari nacije, ribari, roditelji shrvani bolom, specijalci, sretna djeca, alkari, lijepe žene, autori stripa, pa i ne više živi ljudi odnosno mumije… Davor je svoju skoro tridesetogodišnju karijeru primarno posvetio snimanju dokumentaraca a zadnjih nekoliko godina vratio se i svom prvom umjetničkom izričaju – fotografiji.

Hey You

Zašto si se nakon toliko godina vratio fotografiji?

Ne bih rekao da sam se vratio fotografiji jer ona je konstantno prisutna u mom radu kao filmska fotografija. Kao da sam zadnjih par godina češće i drugačije, te ponovo sa fotografskom, a ne snimateljskom opremom ili iPhoneom, odlučio hvatati najkraće trenutke u kadar. Potreba za kreativnim izražajem nešto je što se, po meni, teško može prakticirati u samo jednom mediju.

Pa otkud ta potreba da uz stvaranje u formi pokretne
slike, snimanja dokumentarnih filmova, pokušavaš
i uhvatiti trenutke fotografijom?

Fotografiju doživljavam kao subjektivnije viđenje svijeta dok su dokumentarni filmovi i filmska fotografija uvijek neko kolektivnije viđenje više autora koji zajedno stvaraju film. Fotografija je moj subjektivni, intimniji, način umjetničkog izražavanja.

Kad žiriraš natječaj za National Geographic
što je prvo čime te fotografija privuče?

Prvo čime me fotografija privuče je svjetlo – neka atmosfera koja je stvorena ili zatečena određuje da li fotografija pobudi emociju, zaintrigira, natjera se da se zaustaviš i pogledaš je trenutak dulje nego većinu drugih. Motiv mi je sekundaran.

Like A Drug

Znači bitnije da dobra fotografija pobudi neku
emociju nego da bude tehnički savršena?

Svakako ono sto dobru fotku čini dobrom je i tehnička i emocionalna snaga djela. Emociju bih prioritizirao iako smatram da je i tehnički dio jako bitan, čak neophodan, da bi fotka postala umjetničko djelo.

Tko su tvoji omiljeni fotografi?

Omiljeni fotografi…, hm, možda bih tu bio najiskreniji kad bi rekao da su mi omiljeni u stvari filmski direktori fotografije - Jordan Cronenweth koji je snimio „Blade Runnera“, Gordon Willis koji je snimio „Manhattan“ i „Kuma“ na primjer, i Darius Khundji koji je snimio „Seven“ i „Delicatessen“.

A što su tvoji omiljeni motivi?

Možda bilo što može biti moj omiljeni motiv ako se poslože svjetlo, pozicija, kadar. Omiljeni motiv mi definira igra svjetla i sjene.

Wild is the Wind